Ogrozd

općenito o ogrozdu

Opis:
Trajni grm visine i do 1,5 metara visine, s okruglastim izrezanim listovima i trnovitim granama. Žuto-zeleni i malobrojni cvjetovi tvore viseće grozdove. Plod je jajastog oblika, sočan, dlakav i zelene boje, a može biti i žute ili crvene boje.

Vrijeme cvatnje: travanj - lipanj.

Miris i okus: Okus je slatkastokiseo.

Stanište:
Raste među grmljem, u šikarama i svijetlim šumama, po strmim sunčanim terenima. Rado se sadi i uzgaja u vrtovima.

Branje i prerada:
sabire se list; korijen i plod. List beremo u proljeće i sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Korijen također vadimo u proljeće ili jesen te ga usitnjenog sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Plod rabimo za jelo i za pripremu soka itd.

Ljekoviti sadržaj:
vode ima 85 posto, kalorija 54, bjelančevina 1,7 posto, masnoća 0,1 posto, ugljikohidrata 13 posto, vlakna 2,0 posto, šećera, pektina, limunove kiseline, vitamina A, B1, B2, C, niacina, kalcija, fosfora, željeza, natrija itd.

Domovina ogrozda ili trnovitog ribizla je Europa gdje je dobro razvijen.  Kao prirodna ukusna hrana plod ogrozda se najviše rabi za pripremu kompota, marmelada, želea, umaka, raznih sokova itd.

Ljekovito djelovanje
Korijen ogrozda je staro pučko sredstvo koje rabimo za pojačavanje izlučivanje mokraće te se rabi kod svih vodenih bolesti.
- listovi ogrozda se rabe za liječenje pijeska u mjehuru koji uspješno odstranjuje te za liječenje rana na koži i kao čaj kod dizenterije.
Sok je prirodno ljekovito sredstvo kojeg možemo uzimati kod svih tegoba sa:
- lošim zdravljem
- općom slabošću, malaksalosti
- skorbutom
- infektivnim oboljenjima
- do reume i gihta.
Plod osvježava i okrepljuje tijelo vitaminima i mineralima,
- gasi žeđ,
- ujedno je dobar katarik kojeg uspješno rabimo kod katara želuca, crijeva i grozničavih stanja
- dobar je laksativ koji uređuje pražnjenje crijeva
- za detoksikaciju organizma.






Agroklub....

Ogrozd
Sinonim: -; Engleski naziv: Gooseberry; Latinski naziv: Ribes grosularia L.;
Ogrozd
Ogrozd pripada porodici kamenika (Grossulariaceae). To je grm srednjeg rasta koji počinje roditi druge godine, a punu rodnost daje s 5-8 godina. U prosjeku živi oko 15 godina, no može doživjeti i 20.
Agroekološki uvjeti
Vezani članci - Ogrozd
Saditi po dvije i više vrsta istovremeno
Temperatura
Otporan je na niske temperature, te u vrijeme dubokog zimskog mirovanja izdrži i do -25 °C, a izmrzava na -35 °C. Ipak, ne pogoduju mu nagla zahlađenja u vrijeme cvatnje jer mogu dovesti do smanjenja uroda i do formiranja sitnijih plodova. Osjetljiv je i na ljetne visoke temperature kada se javlja palež lišća.
Voda
Ogrozdu je dovoljno 800 mm oborina u godini ali pravilno raspoređenih što se može postići i određenim sistemom navodnjavanja.
Tlo
Daje dobre rezultate ako je uzgojen na težem, ilovasto-pjeskovitom tlu koje je umjereno vlažno i hladno i u kojem se ne zadržava voda. Ne podnosi pjeskovita i jako topla tla.
Izbor položaja za podizanje nasada
Najpovoljniji su zasjenjeni položaji izloženi cirkulaciji zraka i zaštićeni od jakih vjetrova.
Priprema tla za sadnju
Tlo za uzgoj ogrozda treba biti dobro drenirano, nezakorovljeno i obrađeno barem 40 cm duboko. Zaorava se 500 kg/ha NPK gnojiva u omjeru 7:20:30. Nakon dubljeg zaoravanja mineralnih gnojiva unosi se i pliće zaorava 10 t stajskog gnojiva.
Razmnožavanje
Ogrozd se može razmnožavati sjemenom, zrelim ili zelenim reznicama i položenicama. Ožiljeni izbojci ili reznice trebaju biti godinu do dvije u rasadniku prije nego se posade u plantažne nasade.
Sadni materijal
Kako bi se postiglo dobro ožiljenje, treba izabrati odrvenjene jednogodišnje ljetoraste i odrezati ih od matične biljke u jesen prije no opadne lišće. Reznice se krate na 30 cm i sade duboko u brazde ili jarke na razmaku 0,6-0,75 m između redova i 8-15 cm u redu. Pupoljci i trnje u donjem dijelu uklanjaju se, a ostavlja se 4-5 vršnih pupova.
Podizanje nasada
Sadi se u jesen ili, ako je vrijeme prikladno, zimi, a iznimno u proljeće. Sade se ožiljeni izdanci ili rezice, stare dvije ili tri godine ili jednogodišnje, ako su razvijene. Sade se nešto dublje no što su bili nagrnuti zbog ožiljavanja. Poslije sadnje izbojci se orežu na 3-5 okaca. Na jako osunčanim mjestima ogrozd se sadi kao međukultura ili se u njegov nasad posadi nekoliko redova voćaka radi sjene. Ogrozd se može uzgajati u obliku grma, kordona ili žive ograde (špalira). Najčešće se uzgaja u obliku grma na razmaku 1,3-1,5 ili 2-3 m.
Održavanje nasada
Obrada tla sastoji se od uništavanja korova i razbijanja pokorice 4-5 puta godišnje. Navodnjavanjem se tlo održava vlažnim i hladnim. Nasad se nasipa malčevima raznih vrsta u sloju od 12-15 cm. Gnoji se prema rezultatima analize tla i lista, sa 250-30 kg dušićnih i kalijevih gnojiva i 300-400 kg fosfornih gnojiva. Svake druge do treće godine dodaje se 30-60 t stajskog gnojiva ili se zaoravaju biljke za zelenu gnojidbu. Gnojidba kalijem treba biti pojačana jer je ogrozd osjetljiv na njegov nedostatak.
Rezidba se sastoji od skraćivanja razvijenih ljetorasta na polovicu ili trećinu duljine, uklanjaju se slabo razvijene, stare i zakržljale grane kao i one koje su slabo rodne. Na grmu se ostavi 6-8 grana, starih 3-6 godina s više rodnih grančica koje daju glavni rod, a žive prosječno 2-4 godine.
Berba i skladištenje
Ogrozd sazrijeva od početka srpnja do sredine kolovoza. Bere se kad je plod zelenkast, a često se u toj fazi beru i sorte čiji je plod crvene boje. Berba se obavlja ručno, a ubrani plod ne smije se ostaviti na suncu jer se lako kvari. Plodovi se sortiraju za vrijeme berbe i stavljaju u ambalažu koja je ista kao i kod ribiza. Ogrozd se može čuvati 1-3 dana u skladištima s prozračivanjem.
Izvor: dipl.ing. B. Volčević; Jagoda, malina, kupina; Bjelovar, 2005.
Ogrozd - Sorte (6)
Achilles
Early sulphur
Gelbe triumph
Invikta
May duke
Rote triumph
Označene sorte su obrisane s Popisa sorti voćnih vrsta.
Ogrozd Hibridni
Sinonim: Josta; Engleski naziv: Gooseberries Hybrid; Latinski naziv: Ribes x nidigrolaria;
Ogrozd Hibridni
Ogrozd hibridni nastao je križanjem crnog ribiza i ogrozda, a ime je dobio po početnim slovima njemačkih naziva za crni ribiz (schwarze Johannisbeere) i ogrozd (Stachelbeere).
Novi hibrid je naslijedio sva dobra svojstva obje vrste: veliku količinu vitamina i minerala i otpornost na bolesti, pa ga nije potrebno tretirati zaštitnim sredstvima. Cvjeta u prvoj polovici travnja, samooplodan je i bere u srpnju. Plodovi su krupniji nego kod ribiza, a stabljike su bez trnja.
Uspijeva i na sjenovitom položaju, pa se može saditi i ispod voćaka. Za sadnju se koriste ožiljene reznice. Sadi se u jesen i u rano proljeće s međurednim razmakom od 3 m, a u redovima 0,7 – 1 m što znači da se po hektaru se može imati 3 333 – 5 600 sadnica. Prinos po grmu u prve 4 godine iznosi oko 3,6 kg.


Poljomarkat RS.....

Ogrozd je višegodišnja biljka. Pripada obitelji Grossulariaceae, rodu Grossularia. Evropske sorte ogrozda  proizašle su selekcijom od evropske vrste Gr. reclinata var. vulgare. U našoj zemlji ogrozd se gaji na beznačajno malim površinama, uglavnom na okućnicama, te se uzgoj ove vrste nigde ne evidentira.

U Evropi u Rusiji,Engleskoj,Holandiji,Nemačkoj,Češkoj i Poljskoj, gdje zauzima značajne površine i daje obilan rod, predstavlja značajnu industrijsku sirovinu. U SAD se, takođe, gaje američke sorte ogrozda.
Ekonomski značaj uzgoja ogrozda zasniva se, pre svega, na biološkim osobina plodova ogrozda,na visokoj rodnosti,atraktivnom izgledu žbuna u vreme zrenja plodova i praktičnim koristima u prehrani i preradi.

Plodovi ogrozda sadrže znatne količine šećera, kiselina, pektina, mineralnih materija i manje količine vitamina. Plodovi ogrozda se mogu iskoristiti na različite načine: potrošnja u svežem stanju, spremanje kompota, pekmeza i marmelade.

Uzgoj ogrozda je vrlo zanimljiv, jer rano dolazi u rod i daje značajno visoke prinose, a može se uzgajati uspešno i do 20 godina.Koliki je značaj uzgoja ogrozda u Evropi može se naslutiti po nazivima kao što su "evropski severni vinograd", nemačko grožđe, carigradsko grožđe i dr.

Uzgajane sorte ogrozda samooplodne su, mada, po nekim iskustvima pri opraši vanju sa strane daje veće prinose.Zato je poželjno saditi po dve,tri vrste uspo redo. S jednog hektara može se dobiti, prosečno,oko 10.000 do 12.000 kg, a u uslovima bolje agrotehnike i do 20.000 kg.

Ekološki uslovi

Ogrozd je, kao i većina voćnih vrsta jagodastog voća, poreklom iz planinskih krajeva, gdje su klimatske prilike specifične, te je i uzgoj ogrozda uslovljen umerenom temperaturom.Ogrozd je znatno osetljiviji od ribizla na niske tempera ture,ali i na visoke letne temperature.Verojatno je i to objašnjenje zašto ova voćna vrsta nije raširena u mediteranskim priobalnim opodručjima.U pogledu vlažnosti, ima nešto manje zahteve, nego ribizla.

Na položajima gdje su intenzivni  hladni vetrovi tokom zime žbunovi ogrozda stradavaju od mrazeva.Ovo znači da je za uzgoj ogrozda potrebno birati zaklo njena mesta.

Ogrozd ne podnosi baruštinasta mesta i visoki nivo podzemne vode, jer u takvim uslovima strada, suši se.

Pri izboru mesta za uzgoj ogrozda treba  voditi računa o mesnim prilikama.Na višim mestima treba birati  južne i jugoistočne položaje,a na nižim mestima  severne i severozapadne.

Ogrozd ne podnosi izrazito peskovita zemljišta i ona koja su jako  propusna i topla.

U SAD važi pravilo da su za uspešan uzgoj ogrozda četiri ograničavajuća faktora:

- oskudica u vlagi,

- topla leta,

-hrđa koja napada bijeli bor i

- jedan parazit.

Zadnja dva činitelja u našim su uslovima nepoznata, a prva dva moramo i mi uvažavati.

Sorte ogrozda

Na selekciji ogrozda mngo je rađeno.To, kao i činjenica da se u Rusiji uzganja još od XI. vijeka, govori o viševekovnom  odabiranju i stvaranju  što boljih sorta.

Sledeći prikaz sorta može se izvesti na temelju boje, vremena zrenja, ekonomskog značaja,  ...

ŽUTA NAJRANIJA

Sorta je engleskog porekla. Odlikuje je žbun velike bujnosti. Grane su trnovite s trodelnim trnjem, vrlo retko s pojedinačnim.

Cvetanje i zrenje plodova padaju dosta rano.I pored toga ne strada od kasnih proletnih mrazeva. Otporna je na niske temperature. Rodnost joj je velika.

Plodovi su joj srednje krupni do sitni, okruglasti ili ovalni, mat-žute do zlatnožute boje. Pokožica je tanka i pokrivena sitnim mrljama.

Plodovi su slatki, sočni i aromatični, a sazrevaju u prvoj polovici juna.

Zanimljiva je za uzgoj,ne samo zbog rane zriobe, nego i zbog otpornosti na mrazeve i bolesti.

FENIK (ZELENI FENIK,GOLIAT
Najrasprostranjeniji je u Rusiji i u zemljama Srednje Evrope. Poreklo mu je nepoznato, mada ga ima u svim zemljama Zapadne Europe.

Karakterizira ga bujan rast. Obrazuje dosta jak i širok žbun.Veoma je rodan,. Pojedini razvijeni žbunovi mogu dati i do 30 kg uroda. Inače, rodna je sorta, jer se po jednom hektaru može dobiti i po 15 do 17.000 kg ploda.Odlikuje se otpornošću na niske temperature.

Plodovi su krupni do srednjekrupni.Pokožica je zelenkaste boje s isprepletenom nervaturom. U tehnološkoj zrelosti pokožica mijenja boju i prelazi u žućkastocrvenkastu.

Može se koristiti za sve oblike prerade, kao i za potrošnju u svežem stanju.

Raznobojnost plodova daje i dekorativan izgled žbunu na okućnici.

HAUTON

Ova sorta veoma je rasprostranjena u Evropi i SAD zbog svoje otpornosti na pepelnicu.Odlikuje se velikom rodnošću.

Žbun ima jak, uspravan položaj, obrazuje mnogobrojne grane i izdanke.Otporan je na niske temperature. Cveta skoro istodobno kao i ostale uzgajane sorte, ali mu je zrenje plodova znatno kasnije.

Plodovi su krupni do srednje krupni. Odlikuju se dobrim ukusom.Pogodni su za raznovrsnu upotrebu u preradi za svježu potrošnju.

Ostale sorte

Pored opisanih sorti izuzetne rezultate daju i sledeće, koje se uzgajaju u svim krajevima Europe: Whinhams industry, Belo triumf, Ruskij, Rubin, Green Gem, Sjeverni vinograd, Oregon i dr.

Rajonizacija sorta

Onog trenutka kada u nas budu dostupniji podatci o uzgoju ogrozda moći će se govoriti i o rajonizaciji pojedinih sorta.

Razmnožavanje

Osim kada se radi o selekcijskom uzgoju,biljke ogrozda se uglavnom razmnoža vaju vegetativno. Ovo je, praktično, jedini način razmnožavanja.

U vegetativnom razmnožavanju koristi se nekoliko metoda: ožiljavanje zrelih i zelenih reznica.

Ožiljavanje zrelih reznica u većini slučajeva ne daje  dobre rezultate, te se češće i ne prakticira.

Deljenje žbuna retko se koristi, i to samo u slučajevima kada treba preneti žbun ili kada se radi o sorti izuzetne vrednosti.

Najkorištenija metoda  razmnožavanja ogrozda je ožiljavanje položnicama. Za ovo se koriste mladi zasadi i dugački prutovi položnica. Od njih se dobiva veći broj sadnica. Ovako dobiveni ožiljeni izdanci koriste se kao sadni materijal. Ukoliko su izdanci sa slabijim korenovim sistemom, presađuju se u rastilo, gde se neguju još jednu godinu.

Osim vodoravnih položnica, koristi se i metoda okomitih, uz zagrtanje, kao i kod vodoravnih.Uspjeh u ožiljavanju zavisi pre svega od vremena zagrtanja i stalne vlažnosti zemljišta koje je zagrnuto.

Podizanje nasada
U pripremi zemljišta za sadnju ogrozda vrede iste upute, kao i za sadnju ribizla, malina  i kupina.

Poslije đubrenja stajnjakom zemljište se preore na dubinu od oko 30 cm. Kada se sadi na okućnicama, onda se tlo prerilja na dubinu od 25 do 30 cm.

Sadnja se izvodi od jeseni do proleća kad to vremenske prilike dopuštaju. No, ipak najbolji se rezultati postižu jesenskom sadnjom.Proletna sadnja retko kada će dati slične rezultate, jer su u našim krajevima česte suše uzrokovane vetrovi ma.

Na većim površinama obično se preporučuje razmak od 2,5 x 1,5 m, a u kućnom uzgoju tolerira se i manji razmak: 2 x 1 m, pa čak i 0,8 m u redu.

U nasadima ogrozda primenjuje se ista nega, kao i u nasadima ribizle:uništava nja korova, prihrana, kultiviranje, i dr.

Rezdidba ogrozda je dosta slična rezidbi crne ribizle.I u ovom slučaju ogrozd, kao i crna ribizla, daje na jednogodišnjim granama najkrupnije bobice i njih najviše.Inače,i ovdje se plodovi obrazuju također na dvogodišnjim i trogodi šnjem drvetu. Osnovne grane žbuna daju rod do pete godine.

Berba je delikatan posao, mada ju otežava trnovitost biljaka. U zavisnosti od upotrebe, plodovi se beru u botaničkoj zrelosti - za indutrijsku preradu, a za spravljanje kompota - u tehnološkoj. Berba se izvodi u dva do tri navrata.

Plodovi ogrozda dobro podnose transport, a u skladištima se u običnim uslovima strujanja vazduha mogu čuvati i do tri dana bez ekonomske štete.

Zaštita od bolesti i štetočina

Najčešća bolest koja se javlja u nasadima ogrozda je pepelnica, koju izaziva gljivica Sphaerotheca mors uvae.

Prvi znaci bolesti javljaju se na lišću, ali isto tako ona napada lastare i mlade plodove. Prvo se javlja kao bela prevlaka, koja  s intenzivnošću širenja i starošću menja boju i postaje mrkocrve nkasti omotač.Kao posljedica napada ove bolesti dolazi do sušenja i opadanja lišća, deformiranja lastara i propadanja plodova. Cela napadnuta biljka manje je otporna na niske temeperature.

Zaštita se sastoji u prskanju biljaka pre pojave bolesti, ali i kasnije u vegetaciji.

Pored prethodno spomenute  tzv. američke pepe lnice biljke ogrozda napada i evropska pepelnica, koju izaziva gljivica Micoshera grossulariae. Za suzbijanje evropske pepelnice vrede iste upute kao i za zaštitu od američke.

Niti ogrozd nije pošteđem napada i zaraza viroza. Od viroza na biljkama ogrozda češće su siva lisna pjegavost, kao i prosvjetljavanje  nervature lista. Borba protiv viroza je  najefikasnija u kontroliranoj proizvodnji sadnog materijala i korištenju isključivo zdravih sadnica.

Od štetočina najčešće se javljaju, ali ipak dosta retko, jaki napadi pedomerke Abraxas  grossulariata (L.). Gusjenice ovog leptira napadaju i grizu lišće i mlade zeljaste lastare. U jačim napadima može doći do potpune defolijacije žbuna. Ova štetočina je velika opasnost, jer se gusenice javljaju vrlo rano u vreme pojave mladog lišća, pa se do transformacije u čauru na biljkama ogrozda zadržavaju do juna.

Zaštita je vrlo jednostavna kad se radi o manjem broju žbunova. Pregledom žbunova gusenice se mogu ručno sakupiti.U velikim nasadima koriste se pesticidi.